Skupo ćemo plaćati promašenu politiku gospodarenja otpadom

Regionalni centri za gospodarenjem otpadom produkt su jedne stare politike i zastarjele tehnologije koju će svi građani dodatno plaćati. Zamišljeni kao tvornica mljevenja smeća s proizvodnjom gorivog otpada i spaljivanjem u cementarama i spalionicama naišli su na ekološki zid udruga i osviještenih političara koji su upozoravali što će se dogoditi.

I danas, 15 godina kasnije, oni izgrađeni u Istri izvor su ogromnog smrada, gomilanja smeća i financijskih gubitaka.

Isto čeka i Lećevicu.

Od početne ideje kako će cementare plaćati 40 eura za tonu goriva sada Marišćina (Riječka Lećevica) raspisuje natječaj po kojem će oni plaćati spaljivaču:7,5 milijuna kuna za 5.000 tona SRF-a (200 eura/tona)21,25 milijuna kuna za 15.000 tona RDF-a (189 eura/tona)SRF je kvalitetniji (ogrjevna vrijednost 15 GJ/t, vlaga 20%, živa do 0,16 mg/MJ) za razliku od RDF-a (10GJ/t, vlaga 30%, živa do 0,30 mg/MJ). Do sada bi se vozili na spaljivanje u BiH, Našice i Koromačno.

Politika gospodarenja otpadom mora biti potpuno suprotna. Od smanjivanja količine otpada na mjestu nastanka, sakupljanja otpada od vrata do vrata do izgrađene kompletne infrastrukture u lokalnim jedinicama (kompostana, sortirnica, centri za oporabu …) pa bi u regionalne centre stizao razvrstan i u puno manjim količinama.

Ovako građani postaju taoci “smećarskog lobija” koji praktički može legalno ucjenjivati centre za gospodarenje otpadom. Znajući obim korupcije u Hrvatskoj ne bi nas iznenadilo i daljnje pogodovanje.

U Lećevici je predviđen prihvat 109.967 tona otpada godišnje iz cijele županije koja proizvodi 200.000-230.000 tona. Od toga je 16,8% predviđeno za proizvodnju gorivog otpada (18.474 tone) za što bi samo spaljivaču platili 2,5 milijuna eura, a gdje su još troškovi proizvodnje i održavanja.